Danas se sjećamo najvećih i najhrabrijih bosanskih sinova, šehida i poginulih boraca. Sjećanje na njih budi najveće emocije, vraća nas unazad 25 godina i svaki put probudi ono zaboravljeno.
Kobnog 20-og marta 1995. godine desila se najveća vojnička tragedija ovoga prostora. Iznenadna agresorska granata koja je doletjela s Majevice pala je u krug tuzlanske kasarne, gdje se upravo postrojavala 212. bosanska oslobodilačka brigada. Život su izgubila 20-rica naših boraca : 17 njih na licu mjesta, dok su ostala trojica podlegla ranjavanju.
Ovo je datum pun simbolike i značaja za svakog stanovnika našeg grada.
Sjećanje na šehide i poginule borce treba probuditi ono najvrijednije u nama, a to je patriotizam, moral, hrabrost, jedinstvo, volju za napretkom prvo sebe, a onda i kompletnog društva, međusobnu saradnju, poštivanje roditelja, komšija, rodbine i autoriteta i sve drugo što su oni činili dok su bili među nama, jer oni to od nas uistinu očekuju.
Odbrana Bosne i Hercegovine je najslavnije i najsvijetlije razdoblje naše historije.
Branili smo i odbranili naše živote i domove, našu slobodu i ljudsko dostojanstvo. Odbrambeno-oslobodilački rat, zbog svega toga, ulazi u naše temeljne nacionalne i patriotske vrijednosti, kakve moramo svakodnevno afirmirati.
Hvala narodu ovog grada, hvala borcima, hvala svima koji su doprinijeli odbrani Bosne i Gračanice u njoj.
Neka je rahmet, vječna slava i Božija nagrada svim našim šehidima i poginulim borcima.