O vjerskom životu iz vremena nastanka Gračanice malo se zna. U vrijeme srednjovjekovne bosanske države, područje današnjeg grada Gračanica pripadalo je župi Sokol, oblast Usora te se može pretpostaviti da je ovo područje naseljavalo katoličko stanovništvo. O tome svjedoče dokumenti vezani za nastanak grada Sokola kao posjeda bosanske kraljevske dinastije Kotromanić. Bogata usmena predaja na području grada Gračanica svjedoči o ljepoti i bogatstvu narodnog duha te iznimno lijepim primjerima duhovnog naslijeđa i tradicije.
Proces prelaska na islam na području gračaničkog kraja počeo je uporedo s osmanskim osvajanjem i odvija se intenzivno u toku cijelog XVI stoljeća, tako da su već 1600.godine muslimani bili apsolutna većina u ovom dijelu Bosne. U teokratski uređenom Osmanskom carstvu, vjerska teritorijalna organizacija bila je podudarna s administrativnom.Upravne reorganizacije pratio je i razvoj Islamske zajednice.
Formiranjem Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, te Zemaljskog vakufskog povjerenstva na području Kotara Gračanica formirano je i Kotarsko povjerenstvo koje je autonomiju osim upravljanja vakufskim dobrima proširilo i na brigu o cjelokupnom vjerskom životu muslimana.
Novom reorganizacijom Islamske zajednice nakon Drugog svjetskog rata u sastavu muftiluka Tuzlanskog osniva se Medžlis Islamske zajednica Gračanica koji danas okuplja najveći broj stanovnika grada.
Medžlis islamske zajednice Gračanica čine 33 džemata sa četrdesetak džamija i mesdžida. Na području grada Gračanice danas postoji ukupno šest džamija: Ahmed-pašina ili Bijela (u užem gradskom centru), zatim Šarena, Drafnićka, Lipanjska i Čiriška, te novosagrađena džamija Hajdarovac.
Prvi pravoslavci na području Gračanice i njezine okoline doseljavali su iz Hercegovine i današnje Crne Gore. Manastir na Ozrenu koji je izgrađen u drugoj polovici XVI stoljeća, centar je duhovnog života pravoslavaca ovog kraja, sve do polovice XIX stoljeća kada dolazi do izgradnje pravoslavnih crkava i formiranja parohija u pojedinim selima na Ozrenu i Trebavi kao i u gradu Gračanica. Pravoslavna zajednica u Gračanici tradicionalno je organizirana kroz gračaničku parohiju koja pripada Zvorničko-tuzlanskoj eparhiji, odnosno nekadašnju crkvenu-školsku opštinu.
Pravoslavna crkva u Gračanici, izgrađena 1926. godine, otvorena je povremeno za potrebe lokalnog pravoslavnog stanovništva te prigodom vjerskih praznika, jer nema trajno angažovanog vjerskog službenika koji je opslužuje.
Određeni stepen vjerske organizacije katoličkog stanovništva na prostoru današnjeg grada Gračanica i okoline, u formi katoličke župe, postojao je prije dolaska Osmanlija, mada o tome ne postoje dostupni pisani dokumenti. Najstariji podaci o Katoličkoj župi Gračanica, pominju se u biskupskim izvještajima iz 1626. i 1637.godine, te izvještaju biskupa Maravića iz 1655.godine.
Tokom austro-ugarske uprave u Gračanicu doseljava veći broj katoličkih obitelji različitih nacionalnosti koji čine prvu katoličku zajednicu u Gračanici, koja od svog osnivanja do danas pripada Katoličkoj župi Doboj.
Katolička crkva u Gračanici je izgrađena 1921. godine, a danas je povremeno aktivna.